Sve što morate znati o osteoporozi: Simptomi, faktori rizika, dijagnostika i najučinkovitiji tretmani

Šta je osteoporoza?

Osteoporoza predstavlja metaboličku bolest kostiju koja se manifestuje smanjenjem koštane čvrstine, što uzrokuje lomljivost koštanog tkiva i povećava rizik od preloma. Definicija Svjetske zdravstvene organizacije navodi da je osteoporoza prisutna kada je koštana gustina, izmjerena osteodenzitometrom, slabija za 2.4 ili više standardnih devijacija u odnosu na prosječnu gustinu mladih zdravih osoba.

Koštana čvrstina i gubitak tkiva

Koštana čvrstina zavisi od kvaliteta kosti – njene arhitekture i metabolizma – i mineralne gustine koja obuhvata 60-80% čvrstine. Kod osteoporoze dolazi do smanjenja koštanog tkiva, uz zadržavanje normalnog omjera mineralizovanog i nemineralnog dijela, što dramatično povećava rizik od patoloških preloma u ključnim dijelovima skeleta.

Prevalencija i faktori rizika

Osteoporoza postaje globalni zdravstveni problem s velikim porastom incidencije. Zbog toga je zovu i "tihim kradljivcem" jer često ne daje simptome dok ne dođe do preloma. Pogađa jednu trećinu žena oko 50 godina i dvije trećine starijih od 70 godina. Glavni faktori rizika uključuju ženski pol, pušenje, nisku tjelesnu težinu, nedostatak fizičke aktivnosti, alkohol, te različite bolesti i uzimanje kortikosteroida.

Tipovi osteoporoze i klinička slika

Postoje dva osnovna tipa: postmenopauzalna (tip I) povezana s padom estrogena i senilna (tip II) vezana za starenje. Osteoporoza ne izaziva simptome dok ne nastupi prelom – najčešće kuka, kičme ili podlaktice – što može voditi trajnoj invalidnosti i smanjenju kvaliteta života.

Dijagnostika osteoporoze

Najpreciznija metoda mjerenja koštane gustine je osteodenzitometrija (DXA), koja se uglavnom izvodi na lumbalnoj kičmi i kuku. Ultrazvučni pregledi služe kao orijentaciona metoda. Indikacije za DXA pregled uključuju žene preko 65 godina, osobe s faktorima rizika, one s prelomima i pacijente na dugotrajnoj primjeni kortikosteroida.

Prevencija i liječenje

Prevencija i terapija usmjerene su na zaustavljanje gubitka koštane mase i smanjenje rizika od preloma. Nefarmakološki pristupi uključuju tjelesnu aktivnost i ishranu bogatu kalcijumom i vitaminom D, dok farmakološki tretmani obuhvataju bifosfonate, estrogene i druge lijekove za očuvanje ili izgradnju kosti. Liječenje zahtijeva multidisciplinaran pristup uz redovne kontrole.