HAL Egzoskelet u Neurorehabilitaciji: Kako Robotika Pomaže Povratku Pokreta i Poboljšava Neuromuskularnu Funkciju

03. September, 2025  •  Apoteke
HAL Egzoskelet u Neurorehabilitaciji: Kako Robotika Pomaže Povratku Pokreta i Poboljšava Neuromuskularnu Funkciju

HAL Egzoskelet u Neurorehabilitaciji

Robotika zauzima sve značajnije mjesto u neurorehabilitaciji, a jedan od istaknutih uređaja je Hybrid Assistive Limb (HAL) egzoskelet. Razvijen od strane profesora Sankai sa Univerziteta u Tsukubi, Japan, HAL je prenosivi medicinski uređaj namenjen podršci pokretima donjih ekstremiteta. Uređaj funkcioniše tako što čita bioelektrične signale povezane sa voljnim pokretima i pruža motorizovanu pomoć u njihovom izvođenju, doprinoseći funkcionalnom poboljšanju neuromuskularnog sistema.

Princip Rada i Neuroplastičnost

Mehanizam pokreta uključuje slanje impulsa iz motorne kore mozga niz kičmenu moždinu do mišića putem bioelektričnih signala. Kod pacijenata sa neurološkim oštećenjima, motorička funkcija i mišićna masa vremenom opadaju, a motorički korteks može gubiti sposobnost kontrole određenih pokreta. HAL uređaj registruje i najslabije signale sa mišića, omogućavajući aktivno kretanje koje jača motornu sinapsu i poboljšava motorni odgovor kroz prizmu neuroplastičnosti, sposobnosti živčanog sistema za adaptaciju i promjene.

Registracija Signala i Modaliteti Rada

Bioelektrični signali se prikupljaju putem elektroda na koži koje su povezane sa HAL uređajem koji se nosi zajedno sa senzorima na kukovima i koljenima. HAL koristi tri osnovna modaliteta: CVC (Cybernic Voluntary Control) koji pomaže pokret na volju korisnika, CAC (Cybernic Autonomous Control) sa prethodno programiranim pokretima, i CIC (Cybernic Impedance Control) koji kompenzuje otpor bez pomoći u pokretu. Svaki zglob može se posebno prilagoditi korisniku, omogućujući tretman koji je fokusiran na specifične potrebe pacijenta.

Indikacije i Kontraindikacije

HAL egzoskelet se koristi za rehabilitaciju kod stanja kao što su moždani udar, povrede kičmene moždine, cerebralna paraliza, multipla skleroza, spinalna mišićna atrofija i amiotrofična lateralna skleroza. Međutim, uređaj nije prikladan za osobe sa izuzetno visokom težinom ili visinom (preko 190 cm i 100 kg), kao ni kod prisustva kožnih oštećenja na mjestima postavljanja elektroda, te kod osoba sa izraženim spazamima mišića ili osteoporozom. Pre treninga je nužan pregled specijaliste fizikalne medicine i rehabilitacije kao i DXA skeniranje za procjenu gustine kostiju.

Trening i Sigurnost

Sama terapija traje oko sat i po, tokom koje se postavljaju elektrode i uređaj priprema za rad. Trening uključuje niz pokreta kao što su čučnjevi, iskorači, savijanje i opružanje nogu u kukovima i koljenima, kao i hodanje u kontinuitetu. Pacijent je tokom vežbi osiguran sigurnosnim pojasom i "lift" sistemom iznad pokretne trake, što garantuje maksimalnu sigurnost. Nakon vežbanja, uređaj se skida, a pacijent odmara. Učestalost i trajanje tretmana se prilagođavaju individualnim potrebama i stanju pacijenta, nakon konsultacije sa lekarom.