Interakcija hrane i ljekova

Istovremena primjena dva ili više lijeka može imati za posledicu promjenu intenziteta učinka jednog ili više ljekova (pojačanje ili smanjenje). Medjutim, šta je sa interakcijom izmedju sastojaka iz hrane i ljekova? Istorija odnosa hrane i ljekova, i obrnuto, poznata je već od najstarijih istorijskih razmatranja. Danas, kad farmaceutska industrija postaje sve jača, i kad na raspolaganju imamo mnoštvo najrazličitijih ljekova, taj odnos postaje sve značajniji.

• Individualne razlike

• Zašto i kako dolazi do interakcije ljekova i hrane

• Uticaj hrane na djelotvornost ljekova

• Uticaj ljekova na prehranu i prehrambeni status

Već dugo je poznato da pojedini ljekovi koče, dok drugi pospješuju i pojačavaju iskoristivost i razgradnju hrane. Isto je tako poznato da pojedine vrste hrane mogu umanjiti ili pojačati efektivnost djelovanja pojedinih vrsta ljekova. Hrana dakle može uticati na apsorpciju, metabolizam i razgradnju (izlučivanje) lijeka, a jednako tako lijek može uticati na varenje, metabolizam, apsorpciju i razgradnju hranljivih sastojaka.

Individualne razlike  

Medjusobne interakcije hrane i ljekova razlikuju se od osobe do osobe. Jedni od glavnih činioca koji se tiču takvih razlika su: starosno doba osobe, zdravstveno stanje, pol, veličina tijela, prehrambeni status pojedinca, i sl. Znanstvena istraživanja vezana za proučavanje interakcija hrane i ljekova ukazuju da se one najviše javljaju kod vrlo mladih ili starijih osoba. Takodje kod vrlo neuhranjenih, vrlo gojaznih osoba, kao i kod osoba koje boluju od raznih hroničnih bolesti.

Zašto i kako dolazi do interakcije ljekova i hrane

U velikoj većini ljekovi, bilo da je riječ o tabletama, tečnostima, rastvorima ili u nekim drugim oblicima putuju do cilja jednakim putem kao i hrana. Iz usta, preko ždrijela i jednjaka dolaze u želudac gdje na njih djeluje hloridna kisjelina i od nje aktiviran enzim - pepsin. U toj fazi dolazi do razgradnje većine ljekova. Nakon što prodju kroz želudac, ljekovi, tj. njihovi djelovi se apsorbuju u krvotok i to većinom kroz sluznicu tankog crijeva. Putem krvotoka djelovi ljekova stižu do jetre, gdje se na kraju odvija razgradnja mnogih vrsta ljekova. Nakon toga, jedinjenje koje nastaje razgradnjom nekog lijeka i djelova hrane, jetra upućuje u razne djelove tijela tj. u stanice koje ih trebaju. Upravo zbog navedenog puta kroz koje prolaze pojedine vrste ljekova i hrane, može doći do većeg ili manjeg uticaja jednog na drugo. Jednostavnije rečeno, u pojedinim djelovima takvog putovanja može doći do svojevrsnog medjusobnog takmičenja za mjesto izmedju pojedinih sastojaka iz ljekova i iz hrane. Takvo takmičenje se može ogledati u pozitivnom, ali i u negativnom smislu.

Uticaj hrane na dejstvo ljekova

Nemoguće je nabrojati sve namirnice koje imaju bilo negativan, bilo pozitivan uticaj na djelovanje ljekova. Obzirom da se većina interakcija odnosi samo na pojedine nutritivne ili energetske sastojke iz namirnica, poznavanje bar približnog sastava namirnica u tu svrhu može biti od velike koristi. Zavisno od toga o kojem je lijeku riječ i koji efekt se njime želi postići, potrebno je odabrati onakvu vrstu prehrane kojom ćemo takvo djelovanje što manje omesti, ili mu čak zaista pomoći. U vezi sa prethodno navedenim, potrebno je istaknuti da:

o masna hrana usporava pražnjenje želuca mnogo jače nego proteinska ili hrana bogata ugljenim hidratima. Prema tome, u slučaju konzumiranja masnije hrane lijek će biti duže izložen djelovanju pepsina i hloridne kisjeline, nego kada bi taj isti lijek bio uzet izmedju dva obroka. Ljekovi (npr. antibiotici) koji su osjetljiviji na djelovanje hloridne kisjeline u tom primjeru mogu biti mnogo prije razgradjeni, nego što bi stigli u tanko crijevo, kako bi se apsorbovali, pa se shodno tome njihovo djelovanje na taj način može značajno umanjiti. Nasuprot tome, postoje ljekovi kojima ovakav tretman odgovara (npr. grizeofulvin), pa se time dejstvo ljekova pospješuje.

o biljna vlakna, a posebno pektin, usporavaju apsorpciju većine ljekova. To naročito vrijedi za digoksin (jedan od ljekova za srčane bolesnike) i acetaminofen (popularan protiv raznih vrsta bolova). 

o hrana bogata proteinima može imati, slično kao i masna hrana, pozitivan ili negativan učinak, zavisno od vrste lijeka. Neki ljekovi, ako se uzmu sa hranom bogatom proteinima, mnogo se bolje apsorbuju (npr. propranolol, tzv. srčani beta-blokator), a neki mnogo slabije (npr. metildopi i levodopi).

o kuvano ili pečeno povrće, npr. luk može povećati fibrinolitični učinak pojedinih ljekova (npr. varfarin), dok tamnozeleno povrće, zbog toga što je bogato vitaminom K, koči hipoprotrombinemijski učinak oralnih antikoagulansa, ljekova koji sprečavaju zgrušavanje krvi (varfarin, pelentan, heparin i sl.).

o mlijeko i mliječni proizvodi svojim sadržajem kalcijuma mogu kočiti apsorpciju tetracikličnih antibiotika. Pojedine vrste sireva (npr. camambert, chedar, parmezan itd.) mogu kočiti djelovanje antidepresivnih lijekova, što je posebno izraženo u slučaju ljekova baziranih na djelovanju monoaminooksidaza. Takvo ometanje prvenstveno je izazvano djelovanjem aminokisjeline tiramin, koju osim u pojedinim vrstama sireva možemo pronaći i u namirnicama kao što su: fermentisani mliječni proizvodi, haringa, bakalar, feferoni, jetra pilića, duže stojeća pića (npr. vino) itd.

o kofeinski napici (kafa, čaj, coca-cola i sl.) mogu, u kombinaciji sa neuroleptičnim ljekovima (flufenazin, haloperidol, droperidol i dr.) spriječiti njihovu apsorpciju i terapijsko dejstvo. Djelovanje kofeinskih napitaka i namirnica istovremeno se negativno odražava,ukoliko se konzumiraju ljekovi na bazi teofilina, pripravka za liječenje astme. Rezultat pomenute kombinacije će biti povećanje količine metilksantinskih jedinjenja u tijelu, a kao posledica toga doći će do toksičnog djelovanja ksantinskih jedinjenja.

o alkohol se ne preporučuje ni u jednoj kombinaciji sa lijekovima. Ali, poseban naglasak po pitanju ne uzimanja alkohola i lijeka u isto vrijeme, stavlja se u slučaju bolesnika koji troše ljekove metronidazol i grizeofulvin, a naročito ljekove za liječenje dijabetesa, npr. klorpropamid, glibenklamid, glikvidon i tolbutamid. Istovremeno konzumiranje alkohola sa pomenutim ljekovima još više snižava šećer u krvi i dovodi do opasne hipoglikemije, koja, može uzrokovati veoma negativne posledice po zdravlje, pa čak i smrt.

o agrumi i sokovi agruma mogu zbog visokog sadržaja kalcijuma (posebno grejp) dolaziti u interakciju sa ljekovima koji blokiraju kanale kalcijuma (nifedipine, procardia, verapamiol i sl.), ljekovima koji kontrolišu nivo holesterola, estrogenom, oralnim kontraceptivima i mnogim ljekovima koji se koriste u slučaju alergijskih reakcija (npr. hismanal). Sok narandže ne bi se smio konzumirati zajedno sa antacidima zbog sadržaja aluminijuma, jer može poboljšati apsorpciju tog po organizam često toksičnog elementa.

o hrana uopšteno može povećati apsorpciju nekih ljekova, npr. propranolola i klorotijazida, a povećava iskoristivost nitrofurantoina. Hrana može smanjiti i apsorpciju acetilsalicilne kisjeline, ali i mnogih drugih ljekova (npr. eritromicina, penicilina G i V, tetracikličnih antibiotika, cefaleksina itd.). Takodje, hrana uopšteno usporava apsorpciju cimetidina, što je u ovom slučaju pozitivno, jer lijek na taj način duže djeluje.

Dakle, hrana koju konzumiramo može na više načina uticati na djelotvornost ljekova. Prije svega ona može pojačati učinak lijeka, može kočiti tj. usporiti učinak lijeka, može uticati na dozu lijeka, može uticati na nuspojave lijeka i to tako da ih pojačava, uzrokuje ili čak sprečava i slično.

Uticaj ljekova na prehranu i prehrambeni status

Ljekovi imaju puno veći i značajniji uticaj na prehranu i prehrambeni status osoba nego što hrana utiča na djelotvornost ljekova. Poslednje se posebno odnosi na vitaminski i mineralni status osoba koje konzumiraju ljekove u većim količinama. Gotovo svaki lijek više ili manje utiče na metabolizam pojedinih nutritivnih sastojaka. Ipak, za pojedine ljekove ovakve reakcije su karakterističnije, od većeg su značaja za organizam, a i najbolje su naučno proučene. U vezi sa tim, u daljem dijelu teksta više ćemo se posvetiti upravo takvim ljekovima. Od ljekova koji imaju značajniji uticaj na prehrambeni status osoba potrebno je prije svega izdvojiti:

o acetilsalicilnu kiselinu (Aspirin, Andol i sl.) ne bi se trebalo uzimati na prazan želudac, jer osim što može uzrokovati potencijalno opasno krvarenje želudačne sluznice, mučninu i povraćanje, izaziva i pojačano lučenje vitamina C. Prema tome, uz ovakve ljekove preporučljivo je uzimanje i vitamina C, ili čak uzimanje ljekova na bazi acetilsalicilne kiseline sa dodatkom vitamina C (npr. Plivin Andol C). U većim dozama ovakvi ljekovi mogu uzrokovati i pojačano lučenje kalijuma i željeza, pa je u tom slučaju potrebno konzumirati hranu bogatiju sa pomenutim sastojcima.

o holestiramin (antihiperlipemik) i slični ljekovi (npr. psilium) izazivaju malapsorpciju lipida (ulja i masti), opstipaciju, žgaravicu, mučninu, povraćanje, bol u želucu, malapsorpciju vitamina topivih u mastima, kalijumu i sl. Zbog toga, preporučuje se uzimati ovakve ljekove sa mlijekom, vodom, ili voćnim sokom. Hrana pri uzimanju ovakvih ljekova trebala bi obilovati biljnim vlaknima i kao što je navedeno sa dovoljnim količinama tečnosti, a zavisno od potrebe, preporučuje se i uzimanje vitamina topivih u mastima u obliku dodataka prehrani.

o fenobarbital (hipnotik, antikonvulziv) može izazvati mučninu i povraćanje, a indukcijom mikrosomalnih enzima može uzrokovati smanjeno stvaranje vitamina D u organizmu, što vremenom može dovesti do rahitisa, osteomalacije i osteoporoze. Ovakvi ljekovi ujedno mogu smanjiti nivo vitamina B grupe, a posebno folacina i piridoksina, ali i minerala i to naročito kalcijuma i magnezijuma. S obzirom na navedeno, uzimanje ovog lijeka se preporučuje sa dosta tečnosti. Hrana bi u vrijeme uzimanja ovakvih ljekova trebala biti bogatija sa vitaminom D, folacinom i kalcijumom.

o triamteren (diuretik) može izazvati mučnine, povraćanje, dijareju, i bolove u trbuhu. Ovaj i slične ljekove, preporučuje se uzimati ih sa hranom ili odmah nakon jela, a najbolje poslije doručka. Hrana u ovom slučaju ne bi trebala obilovati solju (ali ne i bez) i kalijumom.

o antacidi (ljekovi za smanjenje želudačne kisjeline) na sebe vežu fosfor, a i izazivaju opstipaciju, mučninu, povraćanje, malapsorpciju vitamina A, gubitak apetita i destrukciju tijamina. Ove ljekove često uzimaju starije osobe jer omogućavaju neutralizaciju želudačne kisjeline. U vezi sa ovakvim vrstama ljekova (ako se često uzimaju) potrebno je obratiti pažnju da prehrana bude bogatija sa pomenutim nutritivnim sastojcima, a kako bi se izbjegao njihov negativan učinak preporučuje se uzimanje lijeka izmedju obroka.

o kortikosteroidi mogu izazvati mučninu ili povraćanje, koče apsorpciju kalcijuma, izazivaju pojačani katabolizam proteina, povećavaju nivo lipida u krvi, stimulišu apetit, pa mogu uzrokovati povećanje tjelesne mase, itd... Kako bi se želudačna sluznica zaštitila od potencijalne iritacije izazvane kortikosteroidima, treba ih uzimati zajedno sa jelom ili neposredno nakon obroka. Osobe koje konzumiraju ovakve ljekove trebali bi uzimati hranu bogatiju proteinima, kalcijumom i vitaminom D. Osim navedenog kortikosteroidi mogu uzrokovati veće nakupljanje tečnosti u organizmu, pa i to može uticati na povećanje tjelesne mase. Jednostavan način da se izbjegne takva nuspojava je smanjivanje unosa soli u organizam, ali i uz kontrolu ljekara.

o kontraceptivna sredstva često interferiraju sa metabolizmom folne kisjeline i piridoksina (vitamina B6), pa se ženama koje uzimaju ovakva sredstva preporučuje češće uzimanje namirnica bogatih sa ovim vitaminima.

Popis uticaja pojedinih ljekova na prehranu i prehrambeni status mogao bi ići u nedogled, ali iz predloženog je lako zaključiti da ljekovi mogu uzrokovati poremećaje prehrane, izazvati nutritivne deficite, metaboličke poremećaje, ometati apsorpciju hranjivih i energetskih sastojaka, i slično. U svijetu već postoje čitave organizacije koje se brinu o edukaciji ljekara i pacijenata, vezane za moguće pozitivne i negativne interakcije hrane i ljekova, a kompjuterski programi u većim apotekama omogućavaju da se pomenute informacije daju i ljudima koji kupuju ljekove bez nadzora ljekara. I naše bi apoteke u skorijoj budućnosti trebale davati ovakve informacije, ako ne za sve ljekove, onda bar za one kod kojih je interakcija sa hranom i obrnuto najjače i najčešće izražena.

Izvor: Plivazdravlje.hr