Kako organski nitrati i S-nitrozotioli pomažu u prevenciji disfunkcije endotela i hipertenzije
Uloga azot monoksida i organskih nitrata u vaskularnoj homeostazi
Azot monoksid (NO) je ključan za održavanje tonusa krvnih sudova, a supstance koje oslobađaju NO, poput organskih nitrata, koriste se već više od sto godina u terapiji koronarne arterijske bolesti i hipertenzije. Organski nitrati deluju direktno na krvne sudove oslobađajući NO preko enzimske denitracije, što im daje potencijalnu ulogu u prevenciji endotelne disfunkcije.
Ograničenja upotrebe organskih nitrata i efikasnost pentaeritritol tetranitrita
Međutim, terapija nitratima obično traje samo 4-6 nedelja, što je premalo za dugoročni efekat na aterosklerozu, a pored toga, česta su neželjena dejstva i razvoj tolerancije. Pentaeritritol tetranitrat, dugo-delujući organski nitrat, pokazuje drugačije farmakološke osobine sa antioksidativnim dejstvom, dugotrajnom vazodilatacijom bez tolerancije i preveniranja endotelne disfunkcije kod ljudi. Antiaterogeno dejstvo potvrđeno je i na životinjskim modelima hiperholesterolemije, moguće zahvaljujući angažovanju antioskidantnih proteina kao što su hemoksigenaza 1 i feritin. Za razliku od njega, izosorbid dinitrat nema ove zaštitne efekte i povezan je sa razvojem oksidativnog stresa i tolerancije.
S-nitrozotioli kao potencijalni NO donori
Drugu grupu NO donora čine S-nitrozotioli, koji su stabilniji i stimulišu vazodilataciju uz prevenciju trombocitne agregacije i oštećenja usled ishemije i reperfuzije. Najviše pažnje izaziva S-nitrozo-albumin, koji može modulirati vaskularne odgovore na lokalna oštećenja, ali rutinska primjena ovih jedinjenja još nije zaživela. Posebno se razmatraju za lečenje izolovane sistolne hipertenzije, koja nastaje usled smanjene elastičnosti velikih arterija izazvane faktorima rizika poput pušenja, dijabetesa i starenja.
Klasični antihipertenzivi i izazovi u lečenju izolovane sistolne hipertenzije
Upotreba tradicionalnih lekova poput kalcijum antagonista i tiazidnih diuretika u ovim slučajevima dovodi do pada dijastolnog pritiska s neželjenim efektima i lošim kliničkim odgovorom. Kliničke studije, poput SHEP studije, ukazuju na prednosti lekova koji ciljaju velike arterije za efikasnije lečenje izolovane sistolne hipertenzije kod starijih pacijenata.
Facebook
Twitter
Linkedin