Sve što trebate znati o napadima panike: uzroci, simptomi i efikasno liječenje anksioznih poremećaja

Šta je napad panike i koliko je čest

Napad panike je intenzivan strah izazvan iznenadnom opasnošću, često praćen tjelesnim reakcijama koje služe za bjekstvo iz opasne situacije. U zapadnim zemljama oko deset posto stanovništva doživi barem jedan napad panike. Razlozi za porast učestalosti su priznavanje problema i ubrzani tempo života koji povećava izloženost stresu.

Uzroci napada panike

Uzroci se razlikuju od osobe do osobe, a ponekad čak jedan traumatski događaj iz djetinjstva može biti okidač. Na primjer, osobe koje su pretrpjele napad psa u djetinjstvu često doživljavaju panične napade u sličnim okolnostima. Trajni stres poput selidbe, prekovremenog rada ili gubitka voljene osobe također može pokrenuti prvi napad. Neki ljudi su podložniji nakon bolesti, periode depresije ili zbog potencijalno naslijeđene predispozicije.

Kako izgleda napad panike

Napad panike spada u anksiozne poremećaje i karakteriše ga iznenadni osjećaj jakog straha sa fizičkim i psihičkim simptomima kao što su ubrzano srce, otežano disanje, drhtavica, mučnina i vrtoglavica. Ovo stanje nastaje uslijed naglog lučenja adrenalina, što tijelo doživljava kao opasnost i pokreće reakciju "bježi ili se bori". Simptomi traju nekoliko minuta, ali se napadi mogu ponavljati i stvarati osjećaj dugotrajnog napada. Žene su dva puta sklonije ovim atakovima od muškaraca.

Psihičko stanje i ponašanje tokom napada

Osobe sa napadima panike su psihički stabilne, ali često osjećaju strah od gubitka kontrole, da će "poludjeti" ili umrijeti. Mogu zaplakati ili tražiti pomoć. Kod hroničnih slučajeva javlja se strah od sledećeg napada, što vodi ka izolaciji i izbjegavanju svakodnevnih aktivnosti.

Prva pomoć i tretman

Naučiti kako samostalno kontrolisati napad je ključ. Psihoterapeut pomaže u prepoznavanju faza napada i sprječavanju pojačavanja straha. Važno je razumjeti da tjelesni simptomi nisu opasni po život. Tehnike poput nošenja gumice za odbijanje pažnje ili izražavanja ljutnje mogu pomoći. Lečenje uključuje isključivanje organskih bolesti, antidepresive, anksiolitike i kognitivno-bihevioralnu terapiju. Od presudnog značaja je pacijentova volja i disciplina u procesu oporavka.