Sve što ste ikada željeli znati o štitnoj žlijezdi

Jedan od najvećih regionalnih stručnjaka kada su u pitanju bolesti štitne žlijezde, dr Renato Janušić, hirurg je glave i vrata, a u svojoj dosadašnjoj karijeri ima desetak hiljada operacija i nekoliko hiljada operacija štitne žlijezde, a i prvi je hirurg koji je napravio endoskopsku operaciju štitne žlijezde u Hrvatskoj.

Zbog svog velikog znanja savršen je sagovornik na temu bolesti štitne žlijezde, uz objašnjenja koliko je štitna važna, koje sve procese i funkcije u čovjekovom organizmu ona reguliše, šta se dogadja ako je njena funkcija umanjena ili ukinuta i na koji način tretirati hormonski disbalans štitne.

‘Štitna je veoma bitan organ u tijelu. Dosta je mala, niko je skoro ne vidi, jer se ne može napipati - smještena je duboko u vratu i veoma malo ljudi uopšte zna da ona postoji, sve dok ne obole. To je žlijezda sa unutrašnjim lučenjem hormona štitne, koji de facto regulišu rad cijelog organizma. Hormoni štitne pokreću i odredjuju brzinu rada organizma - to im je jedina funkcija. To Vam je nešto slično motoru koji pokreće auto, koliko vi stisnete gas (to su ti hormoni), toliko brzo ili sporo auto ide, što znači - kad se poremeti njena funkcija, u smislu loše proizvodnje hormona (pa ih ima ili previše ili premalo), čovjek to osjeti na cijelom organizmu.’, objasnio je Janušić.

‘Prevencija bolesti štitne identična je prevenciji svih drugih bolesti. Mislim da na to veoma puno utiču aditivi iz hrane i zagadjivači iz okoline kojih ranije nije bilo - svi smo i jeli i živjeli puno zdravije, pa je takvih bolesti bilo puno manje. Ovo je posljedica modernog društva i to je razlog zašto autoimunih bolesti ima sve više. Ali, ukoliko Vi nastojite živjeti zdravo, osloboditi se stresa, koliko to možete, zdravo se hranite, dovoljno spavate, uzimate vitamine - onda ste puno otporniji, jer organizam, ukoliko ga Vi ne bombardujete svaki dan sa stresovima, toksinima ili uticajima koji su štetni za organizam, ima snagu samoizlječenja, kad mu se pruži prilika. Stres i način života sami po sebi ne izazivaju bolest štitne, što se nekad pogrešno tumači i misli, nego je samo ubrzava. Stres i način života samo puno brže to izvlače na površinu’, dodao je.

‘Svako treba barem jednom u životu provjeriti hormone štitne, bez obzira na to ima li, ili nema problema. Hormonski status štitne bi zato, po mom mišljenju, trebao biti medju prvim nalazima koji se rade nakon što se neko sa simptomima njenog poremećaja obrati bilo kom doktoru.

Možemo li preventivno djelovati da bismo izbjegli oboljenje štitne?

Nažalost, prevencije za bolesti štitne nema. Uzrok bolesti treba tražiti u modernom načinu života, štetnim faktorima u ishrani i okolini. Drugi uzrok je genetika, a kako žene pet puta više obolijevaju nego muškarci, često se u porodici bolesti štitne provlače po ženskoj liniji. Stres i današnji ubrzan način života, faktori su da se bolest štitne brže ispolji, ali ne da je dobijete, nego samo ako imate predispoziciju da ona brže uzme maha i da se počne manifestovati. Sami malo šta možemo učiniti, osim opšte prevencije, a to znači dovoljno spavanja, odmaranja, manje stresa, zdrava hrana, uredan život.

Kako prilagoditi ishranu?

Nema odredjene ishrane, jer se ne zna pravi uzrok bolesti. A kad ne znate uzrok bolesti, ne znate ni na šta bi uticali da je spriječite. Kod štitne morate imati dovoljno joda, a mi svi to unosimo preko soli koja se jodira.

Moramo li ograničiti fizičke aktivnosti?

Ništa se ne mora ograničiti, ni prestati raditi, ako osjećate da možete raditi. Fizički rad, fizički napor neće uticati na rad štitne, osim što štitna utiče na Vaše mogućnosti fizičkog rada. Kad imate hipotireozu ili hipertireozu, Vaš organizam je umorniji, u prvom slučaju zato što fali hormona i organizam je usporen, a u drugom zato što ih ima previše i organizam radi prejako.

Koje su još sekundarne pojave kod oboljenja štitne?

Jedna od najtežih posljedica kod hipertireoze jeste to što može zahvatiti i oči, odnosno tkivo koje se nalazi iza očiju, koje počne naglo bujati, pa oči se polako izbacuju vani. Onog trena kad riješite štitnu, niste riješili oči i onda prolazite mukotrpan put da bi riješili taj problem, ako se ikad uspije riješiti do kraja. I zato je važno reagovati na vrijeme.

Sve je više muškaraca s oboljenjem štitne. U čemu se njihovo oboljenje razlikuje u odnosu na žene?

Bolest štitne je prvenstveno ženska bolest, zato što žene pet puta više obolijevaju od muškaraca. Muškarci u mnogim stvarima, pa i u toj, imaju veliki nedostatak, jer kad se kod muškarca javi bolest, onda se najčešće radi o tumoru, odnosno raku. Kod muškaraca se znatno rjedje javlja Hashimotov tiroidist, najčešće su kod njih hipertireoza, što se relativno brzo otkrije, i tumori koji su obično zloćudni.

Šta raditi ako se oboljenje štitne pojavi u trudnoći?

Po zadnjim svjetskim saznanjima, svaka žena treba da provjeri hormone čim sazna da je trudna, bez obzira da li je ikad imala problema sa štitnom. Kod žena koje su imale manjak hormona, a koji se otkrije slučajno, tek nakon trudnoće, dokazano je da se njihove bebe rode potpuno zdrave, ali da imaju smanjen koeficijent inteligencije. Na početku svake trudnoće trebalo bi obavezno uraditi hormone štitne, a ukoliko se ustanovi da ih nema dovoljno, isti čas početi sa nadoknadom. To bi svi ginekolozi morali odmah tražiti.

Imamo li danas neke ekstremne podatke o oboljenju štitne?

Oboljenje štitne sve više zahvata mladje ljudi. Ukoliko se kod njih pojavi rak štitne, onda je puno agresivniji nego kod starijih. Najmladja pacijentkinja koju sam primio imala je tek 11 godina.

Zbog čega mladi rano obolijevaju?

To je vezano za kvalitet i način života, ne u smislu stresa, radi se o hrani i zagadjenju u okolini. Hrana je nekad bila zdrava, danas je puna dodataka, a te stvari koje čuvaju hranu od kvarenja očito utiču na organizam i izazivaju reakcije poput stvaranja antitijela i autoimunih bolesti. Ljudi koji su ranije izloženi tim uticajima, ranije i obolijevaju.

Mozak pati zbog štitne žlijezde

Pacijenti sa viškom hormona su nesrećni, rasplaču se i kad im neko kaže “dobar dan”, a oni sa manjkom hormona imaju “rupe” u memoriji

Oni koji imaju višak tiroidnih hormona veoma su nesrećni, neraspoloženi, pa i pomalo manični. Njih prepoznajemo čim udju u ordinaciju: kako im kažete “dobar dan”, oni se rasplaču. Nasuprot njima, pacijenti sa manjkom tiroidnih hormona loše misle, imaju problema sa koncentracijom i, uopšte, ne funkcionišu kako treba - kaže, profesor dr Miloš Žarković, internista endokrinolog iz Instituta za endokrinologiju u Kliničkom centru Srbije.

On objašnjava da su ovi simptomi možda i najznačajniji znaci poremećaja u radu tireoidnih hormona i da svaki poremećaj u radu štitne žlijezde značajno utiče na rad mozga.

Višak hormona tiroidne žlijezde lakše se prepoznaje, dok je malo teže identifikovati simptome kod hipotireoze, odnosno kod manjka hormona štitne žlijezde - kaže profesor Žarković.

Kako se hipotireoza odražava na mentalno zdravlje?

Najprije “strada” kratkotrajna memorija - osoba počinje da zaboravlja neke sitnice, gde je šta ostavila, šta je trebalo da uradi… Tek onda se razvijaju veći problemi, kao što je, na primjer, mentalna usporenost.

Kako mozak “radi” na hormone štitne žlijezde?

Kad nema hormona štitne žlijezde, kod ovih pacijenata je smanjen protok krvi kroz mozak. Sa druge strane, cerebrovaskularna cirkulacija opada, jer se smanjuje metabolizam, mozak jednostavno manje radi.

Kakve još poremećaje u organizmu izaziva nepravilan rad štitne žlijezde?

Tiroidne bolesti su autoimuna oboljenja, a autoimune bolesti obično idu u paketu. Najčešće sa Hašimotom ide vitiligo, koji je isto autoimuna bolest. Višak i manjak hormona štitne žlijezde takodje loše utiču na mišiće. Karakteristika je slabost natkoljenice i nadlaktice, pa pacijenti sa hipertireozom imaju veliki problem pri penjanju i silaženju niz stepenice.

Zašto je sve to tako povezano?

Zato što je jedna od najbitnijih uloga tiroidnih hormona regulacija metabolizma. Ranije, dok nismo mogli da odredjujemo tiroidne hormone, postavljali smo dijagnozu na osnovu mjerenja bazalnog metabolizma. Znači, mjerilo se kolika je osnovna potrošnja energije u stanju mirovanja. U hipotireozi, bazalni metabolizam je padao, dok je u hipertireozi značajno rastao. Zato su se pri hipertireozi nekada, ali je i sada takva situacija, zloupotrebljavali ljekovi da bi se došlo do gubitka tjelesne težine. U suštini, kad metabolizam opada, osjećate se apatično, mozak slabije radi, dok se kod porasta metabolizma dešava suprotno, pa nekad pacijent djeluje i manično.

S obzirom na “konfuzne” simptome, da li se luta u dijagnozi?

Srećom, sve je manje slučajeva da pacijenti idu od specijaliste do specijaliste, jer su većinom svi obučeni da prepoznaju ovakve simptome i da ih diferenciraju od drugih bolesti.

Zbog čega je teže prepoznati hipotireozu?

Pretjerano lučenje hormona svako će da prepozna. Pacijenti gube na težini, nervozni su, drhte im ruke. Medjutim, hipotireoza počinje postepeno, podmuklo, sa minimalnim mentalnim ispadima.

To može da asocira na početak demencije?

Hipotireoza i jeste uzrok potencijalno reverzibilne demencije, znači one koja može da se vrati u početno stanje. Kad se ispituje demencija, mora da se provjeri funkcija štitne žlijezde, što naši neurolozi i rade, pa ako se i neki pacijent njima najprije obrati, oni vrlo lako mogu da eliminišu neurološku bolest i da ih upute endokrinolozima.

Koliko manjak hormona štitne žlijezde može da ošteti moždane funkcije, ako se ne prepozna?

Može da dodje do psihičkog poremećaja takozvanog miksedemskog ludila. Kada prestane da radi štitna žlijezda, pacijent počinje bizarno da se ponaša, kao da ima psihijatrijsku bolest. Srećom, sada su takvi slučajevi rijetkost, jer je bolja dijagnostika.

Možemo li reći da mozak kontroliše štitnu žlijezdu ili je, ipak, obrnuto?

U principu, mozak je sebičan organ. On kontroliše štitnu žlijezdu i manje ili više ostale žlijezde. Medjutim, kad mozak izgubi kontrolu nad bilo kojom žlijezdom, onda to nije dobro za cijeli organizam.

Da li su mentalni problemi upadljiviji od ostalih tegoba u bolestima štitne žlijezde?

Sve zavisi. Srećom, ne vidjamo više pacijente sa teškim organskim poremećajima zbog neliječene hipertireoze, naročito sa teškim oštećenjima srca. Takodje, kod starijih osoba, moguće je da se javljaju tiroidne krize koje imaju veliki mortalitet. Tiroidna kriza se isto manifestuje mentalnim poremećajima, poremećajima percepcije, svijesti…

Da li mladji pacijenti lakše podnose ove tegobe?

Što je pacijent stariji, blage poremećaje lakše toleriše, a teške poremećaje teže doživljava. Kod starijih osoba, hipotireoza i hipertireoza izazivaju demenciju.

Postoji li još neka veza izmedju rada štitne žlijezde i mozga?

Pokazalo se da je sa Hašimoto sindromom povezana jedna vrsta encefalopatije, odnosno bolest u kojoj veliki mozak pati. U kliničkoj slici postoji totalna demencija praćena velikom oscilacijom antitiroidnih antitela ali, srećom, ovi pacijenti veoma dobro reaguju na terapiju. Na primjer, za dva dana se pacijent iz potpune demencije povrati u normalno stanje.